четвртак, 24. јул 2014.

Producent dan ranije



Epizoda:
Vređanje filmadžije – producent, dan ranije

Uloge:
Producent (kasne dvadesete, uspešan, samozadovoljan, prebrzo uspeo, delimično uživa u tome da ponižava one koji su ga kinjili kao dete (prijatelji iz škole sa kojima se još uvek druži, koji su ga tukli dok su išli u školu a koji sad uglavnom zavise (finansiski) od njega) Delimično spreman da se menja onako kako mu to žene u njegovom okruženju (majka i ljubavnica) to zahtevaju (nije papučić u klasičnom smislu reči, ali tendencije postoje, on sam misli da je to uredu i normalno).
Majka (ponosna na sina. Boji se da mu uspeh i slava ne udare u glavu. Sretna jer je uspela da odgaji „takvo dete“.)
Ljubavnica (srednjih dvadesetih, još na fakultetu ili ga tek završila, donekle idealizuje svog partnera ali i odlučna da ga menja kako njoj odgovara)
Komšija (starac, (sed, sa bradom-Sava) skuplja novac za održavanje zgrade, dvorišta i igrališta)
Prijatelji (prijatelji iz osnovne i srednje škole, šarenoliko društvo)
Sinopsis:
Scena I
Producent sedi u kafani sa prijateljima. Naručena hrana je skoro pojedena a jedan po jedan prijatelj naizmenično odlaze do toaleta. Očigledno im je neugodno (nemaju novca da plate napravljeni ceh a u prisustvu su žena i devojaka). Producent to primećuje, ali pušta ih da se „preznojavaju“ pre nego što pokaže svoju moć i otvori novčanik.
Kaže jednom od prijatelja da pozove konobara, a zatim odlazi u toalet. Podrugljivo im se smeje, vidno uživa u tome što se oni sad preznojavaju. Uživa u tome što nervoza i napetost kod njih rastu. Ne žuri, u toaletu ćaska sa „batlerom“ (babaesrom).
Vraća se za sto. „Prijatelji“ sad mogu da odahnu (bar se tome nadaju). Jednom od njih je nelagodno što je fascikla još uvek prazna (još je unutra samo račun). Producent upadljivo baca pogled na konobara koji stoji malo podalje od stola (očigledno je da čeka). Usiljeno se osmehuje svima i uzima fasciklu, bez da pogleda račun u fasciklu stavlja svoju zlatnu karticu i poziva konobara. Predaje mu  faciklu, i ovaj odlazi.  
Iako mu se „prijatelji“ osmehuju i zavide mu, on je svestan i drugih njihovih osećanja. Većena njih ga pritajeno prezire i mrzi. Negovori niša, ali prezir prema „prijateljima“ skoro da je vidljiv. On duboko veruje da su oni „jadni“, „prodane duše“, i slično, ali on je već umoran i nema nikakve želje da ih sad dalje ponižava. Dovoljno je pokazivao moć, zadovoljan je sobom (a i ispunio je obećanje dato ljubavnici (i ona je zadovoljna njegovim ponoašanjem tokom večeri) da će se potruditi da postane socijalno prihvatljiviji – a ne čovek novčanik).
Društvo se izlazi iz kafane i razilazi se. On sa ljubavnicom kreće kući.
Scena II
            Jutro. Svanjiva. Ustaje iz kreveta. Ljubavnica ostaje da leži potrbuške, licem zabijenim u jastuke tako da se ono  ne vidi. Hvata se za slepoočnice i trlja ih dok se mamuran tetura prema kupatilu. Na ogledalu mu je zalepljen stiker sa podsetnikom šta ga sve čeka taj dan. Uglavnom računi i podsetnik da zove direktora kastinga (broj telefona). Strgne stiker i stavi ga pored lavaboa dok se umiva. Izlazi iz kupatila i zove devojku - direktora kastinga. Vidno je neljubazan prema njoj. (Nečuje se šta govore, muzika nadjačava svaki drugi zvuk, Muzika je oštra (poput bola u glavi – mamurluka) i isprekidana, skoro pa neprijatna).
Ponovo ulazi u sobu. Ljubavnica još leži potrbuške, ali sad joj se delimično vidi lice. Zagrlila je i privukla jastuk (kao da joj je ljubavnik), oslonila se licem na njega (jastuk). Neprijatno mu je. Negde u njegovim najintimnijim mislima zavidi jastuku. Ona je prema njemu daleko nežnija i umiljatija nego prema njemu, donekle mu smeta taj prizor, a opet suviše je uzbudljiv da bi samo prošao pored njega. Zastaje i detaljno pregleda prizor. (Muzika se menja i is isprekidanog neprijatnog cvilenja prelazi u jazz fusion). Uzbuđuje ga otvoreni poziv, (njena stražnjica stoji isturena ka njemu, kao da ga doziva. Prekrivač joj je obnotan samo oko struka dok su joj ruke i noge skroz otkivene i delimično zarivene u jastuk, opkoračila ga je i privukla sebi kao da pokušava da ga priglrli, slično zagrljaju majka dete). Scena koju posmatra utiče da se oseća moćno. Pomera pokrivač i prekriva joj noge (dotad je prekrivač pokrivao samo deo iznad kukova). Sad scena izgleda mnogo naivnije, uzdržanije. (Scena je u ovih pola minuta doživela transformaciju iz postavke za playboj zečice do intimne kućne atmosfere).
Nakon što je pokrije producent, ponovo baci pogled na spisak koji je skinuo sa ogledala i nastavi dalje prema garderoberu. Oblači se i izlazi iz sobe. Još jednom posmatra devojku na izlazu. Vidno je zadovoljan sobom i životom (život je lep).
Scena III
            Dolazi u hodnik i oblači cipele. (cipele su statusni simbol i nešto što žene vole i on na njih obraća posebnu pažnju. Maže ih i glanca krpom (ne četkom) dok se ne usijaju. Svestan je da deo svog uspeha duguje upravo tome što zna kako da izabere cipele-žene to vole a menadžerima služi kao potvreda uspeha).
            Ustaje i zagleda se u ogledalu. Divi se samom sebi. Onda pogled zaluta na natkaznu na kojoj je poređana pošta – računi. Vadi novčanik i ostavlja pare na natkazni. Zatim se ponovo zagleda u ogledalu, kao da o nečemu razmišlja. Gleda u novčanik koji je ostao položen pored računa. Uzima ga i odlazi u spavaću sobu. Ponovo vadi novac i stavlja ga na nočni stočić pored ljubavnice. (Sve bez reči.)
Izlazi iz stana i kreće niz stepenice.
Scena IV
            Na izlazu iz zgrade zatiče komšiju koji mu nešto govori. Očigledno je da mu nešto objašnjava. Producent nema vremena (a ni volje) da ga sluša i vadi novčanik i daje mu nešto novca.
Scena V
            Auto je parkiran bahato i van parkinga. Za brisače su mu zakačene dve kazne. Skida ih i baca na suvozačevo mesto. Pre nego se isparkira neko mu kuca na vrata (devojka iz parking servisa). Počinje rasprava. On gleda na sat. Nema vremena za to da se sa njom raspravlja. Ponovo vadi novčanik i daje joj novac i vraća koverte nazad. 
Scena VI
Vozi po gradu. /(nije obavezno snimiti)
Scena VII
            Ulazi u zgradu i kuca na vrata stana. Otvara mu majka. Grle se. Očigledno je da je ne posećuje često i ona se baš obradovala što ga vidi. Ipak razgovor između njih i pre nego je počeo biva završen. On nema vremena za kafu i razgovor. Došao je samo da joj da neki novac. Vadi novčanik i daje joj novac. Ponovo se grle i on odlazi. Majka ostaje na vratima i gleda za njim. Vidi se ponos koji ona oseća.
Scena VIII
            Dolazi ispred zgrade JRB-a i parkira se. Prolazi portire i ulazi u lift. Na spratu je već došlo par kandidatkinja kad on ulazi u kancelariju. Tad prvi put progovara.
            -„Dobar dan. Hajde da završimo sa ovim.“
            Reditelj i direktor fotografije mu otpozdravljaju i klimaju glavama. Ponašaju se kao da im je stigao šef. I on se tako ponaša.

Нема коментара:

Постави коментар